FUTURES BLOG: Grad Hvar: Carpe diem i izvrtanje originalnog koncepta

Jasna Čapo

Grad Hvar: Carpe diem i izvrtanje originalnog koncepta

(srpanj 2022.)

Jedno od zaštitnih imena grada Hvara danas, jedno od najprepoznatljivijih lokacija grada Hvara danas je zasigurno Carpe Diem. Prije dvadesetak godina, tako je nazvan novootvoreni lounge bar na Rivi, nasuprot pristaništa katamarana. Lounge bar je originalno neka vrsta salona/dnevnoga boravka, mirno i tiho mjesta za odmor, npr. u hotelima ili u avionskim lukama, u kojemu se osoba može povući od okolne vreve i opustiti uz tihu glazbu, prigušeno svjetlo i piće. Hvarski lounge bar Carpe Diem bio je upravo tako zamišljen:  kao elegantno mjesto za opuštanje i hladni predah u ljetnim vrućinama, uz tihu opuštajuću glazbu. Prema pripovijedanju mještana, koncept je bio nov, inspiriran međunarodnim uzorima. Lokalno je potakao pozornost i komentare—kod nekih ljudi kritiku i nerazumijevanje, kod drugih odobravanje. Za ove posljednje bilo je to mjesto kamo se moglo pobjeći od gradske ljetne vreve, utonuti u mekanu fotelju, i uz hladni koktel opustiti se uz tihu glazbu (ako sam dobro razumjela, meditativnu). Naziv Carpe Diem sugerirao je da je to mjesto na kojemu se može iskoristiti sadašnji trenutak za predah i opuštanje; u originalnom obliku Carpe Diem je dakle nudio užitak kroz povlačenje i osamljivanje u elegantnom interieru. Ciljao je na publiku više platežne moći koja se želi povući da joj nitko ne smeta, upravo onako kako danas neki opisuju svoj doživljaj terase obnovljenoga hotela Palace Elisabeth. 

Tijekom vremena, s promjenama vlasnika i tzv. partijanerskim turizmom bar se znatno promijenio. Iz naslova je, što je znakovito, ispao „lounge“, dakle oznaka za mirno mjesto opuštanja, a Carpe Diem je primarno postao (noćni) bar. Temeljna prezentistička filozofija kako treba svaki dan paziti da ga se ne propusti ostala je ista, no način na koji bi to bilo poželjno učiniti je reinterpretiran. Misao da dan treba iskoristiti krenula je u smjeru eskapističke filozofije. Na web stranicama bara tako se može pročitati da je bit dana osjećaj „slobode“, „sreće“, „širenje ljubavi i radosti“ (!) koje su navodno propagirali još grčki filozof Epikurej, a izjavom „Carpe diem, quam minimum credula postero“ („Iskoristi dan, ne vjeruj onome što donosi budućnost“) učinio slavnim rimski pjesnik Horacije. Totalno ispunjenje u sadašnjosti, izbjegavanje “loših vibracija“ i iskorištavanje svake prilike na mrežnim je stranicama prezentirano kao „pravo“ (entitlement) svakog čovjeka. Današnji brand Carpe Diema se gradi na zaboravu jučerašnjih poteškoća i nerazmišljanju o nepoznanicama što ih nosi budućnost. On poziva na uživanje  i strastveno uranjanje u sadašnji trenutak. Eskapističkoj filozofiji pridružen je hedonizam kroz luksuzna pića (izabrana vina, najbolji šampanjci, jedinstveni/signature kokteli i sl.), a glazbena pozadina izgubila je nekadašnje karakteristike ugode i suspregnutosti.

Resemantizacija smisla carpe diema kao glasne i skupe zabave unijela je niz problema u lokalnu zajednicu. Rezultirala je bučnim poslijepodnevnim, večernjim i noćnim zabavama koje se odvijaju praktično u središtu grada, podno istočnoga dijela Burak, ali i mnoštvom nepriličnih ponašanja klijentele. Zbog toga je klub s vremenom djelomično izmješten izvan grada, u uvalu Stipansku na otočiću Marinkovac (Pakleni otoci, Carpe Diem Beach radi do 5h ujutro!), dok je u gradskoj filijali skraćeno vrijeme poslovanja do 2h ujutro (!). Tako je i s nekim drugim barovima/noćnim klubovima u gradu.

Novi koncept se pokazao izrazito uspješnim za vlasnike; razvila se dobro organizirana industrija zabave u gradu, koja uključuje ponudu pub crawling (posjećivanje barova), island hop on, hop off aranžmane (posjećivanje više otoka), Yacht Week i Sail Croatia (organizirane ture posjećivanja jadranskih mjesta jedrilicom), after beach parties (zabave poslije plaže)… No što je takva filozofija uživanja u danu donijela stanovnicima i općenito hvarskom turizmu i gradu? Ako je suditi po statističkim podacima o broju prosječnih noćenja u gradu, čini se prilično neučinkovitom za hvarski turizam općenito. Broj prosječnih godišnjih noćenja je prema posljednjim podacima sveden na samo 3,6 dana! Od nekadašnje destinacije obiteljskoga turizma s (više)tjednim boravkom, grad Hvar je postao tranzitna destinacija za brojne turiste specifičnoga profila (mlađa ili srednje generacije, više platežne moći, samci ili skupine). Moglo bi se, s obzirom na kratkoću boravka u Hvaru, a mimo nekih općih trendova razvoja lokalnoga turizma, zaključiti sljedeće: ili je epikurejska filozofija na kojoj se bazira trenutna turistička ponuda tako isprazna da  je u prosjeku dovoljno samo dva ili tri dana specifičnoga tipa uživanja (neki lokalni stanovnici rekli bi divljanja) ili se, možda, nakon tri dana zabave toliko isprazne džepovi posjetitelja da moraju krenuti dalje? Koliko čujemo, turistima Hvar (i Hrvatska) nije skup. Kako god bilo, zbog kratkoće prosječnoga boravka gostiju u gradu, takav se tip turizma održava samo kroz masovnost. Masovnost je potaknuta brojnim katamaranskim linijama (i do 15-ak dnevno u ljetnim mjesecima) i izletničkim brodovima iz Splita i drugih mjesta. To ima niz posljedica za grad i njegovo stanovništvo: tranzit ogromnoga broja ljudi, povećanu proizvodnju otpada i zagađivanje okoliša (ne samo izgrađenoga, već i prirodnoga koji se onečišćuje, uključivo i podmorje u kojemu ne samo da od mnoštva sidrenja stradava morska trava posidonija već i trajna buka brojnih motora zasigurno loše djeluje na podmorski životinjski svijet). Masovnost i partijanerski turizam donose i neprilično ponašanje gostiju (pijančevanje, razgolićenost, bučenje u svako doba dana i noći). Sve to drastično narušava kvalitetu života lokalnoga stanovništva te stvara konflikte među stanovnicima, kao i stanovnicima i gradskom upravom.

Ovogodišnji izvještaji o ponašanju posjetitelja u Hvaru, kao i brojne pritužbe građana Hvara, uglavnom iznesene kroz elektronske medije ali i u svim razgovorima koje sam s njima vodila, svjedoče o nezaustavljivosti trenda turističkoga zaposjedanja grada, nepoštivanja lokalnoga prostora i društva, te nereda kojega turistička masovnost unosi u Hvar. To nije samo fenomen u gradu Hvaru, i nisu tome pridonijeli samo Hvarani razvijanjem ponude upravo za takav tip turizma (kroz hostele, noćne klubove, zabavljački turizam) nego je to i svjetski trend turizma, a prema jednoj sugovornici i odraz globalno rastućih neizvjesnosti u sadašnjosti (pandemije, rat, energetska kriza)  i straha od (bliske i daleke) budućnosti. Zahtjevna sadašnjost i neizvjesna budućnost tako se reflektiraju u apokaliptičnim slikama turizma kojima svjedočimo: zabave, opijanja, drogiranja, uriniranja, bučenja, seks na javnim prostorima itd. Nepoštivanjem koje iskazuju mjestu svoga privremenog boravka posjetitelji ga tretiraju kao nemjesto, o čemu će biti riječi u sljedećem osvrtu.